Marin Čilić, 22. tenisač svjetske ATP ljestvice i najbolji hrvatski tenisač, odmara u rodnom Međugorju, nakon naporne sezone. Iskoristili smo trenutak i pozvali ga u goste.

Marin se rado odazvao pozivu i u gostovanju uživo rekapitulirao svoju sezonu, koju je okrunio pobjedom na turniru u St. Petersburgu, a u kojoj je, posebno u drugom dijelu sezone, pokazao solidne partije, ali ne treba kriti da je bilo i padova.

Čilić je na radio stigao uz pomoć štaka, jer je odlučio podvrgnuti se manjem zahvatu na koljenima, te tako otkloniti probleme koji ga muče od prošle sezone.

"Da bih dao 100 posto moram biti potpuno fit. Nije ovo bila neka tegoba, ali dovoljna je da stalno misliš na nju, pa čak i da se pretjerano paziš prilikom meča, gledaš gdje ćeš stati i kako ćeš prebaciti težinu. Posebno je bilo nezgodno kada bih prešao s trave na zemlju, promjena podloge je najgora za ove stvari"

Objasnio nam je Marin kako to da "Malo Međugorje ima dva Top 50 igrača, a Velika Britanija samo jednog", kroz tako nam osobenu priču o radu, znoju i suzama.

"Ivan (Dodig, op.a) i ja smo morali ići težim putem, on ustvari još težim. Dok Amerikanci, Francuzi ili Španjolci imaju uhodan sustav  odabira talenata i njihovog treniranja, sa osiguranom infrastrukturom i s uhodanim putevima kojima će doći do vrha, nas dvojica smo morali s puno više napora tražiti svoj put u to društvo, pa smo prolazili turnire i po mađasrkim selima, samo da skupimo koji bodm koji nas može kasnije odvesti i na veće turnire. Sve je ovo, ustvari rezultat mukotrpnog rada, talent bez toga ne bi bio dovoljan".

Obojica su ove godine pokazali da su njihove karijere na pravoj putanji.

"Ivan Dodig je sjajan, ali se, baš kao i ja puno umorio. Baš mi je rekao pred kraj sezone na više nema snage ni sam sebi podići šaku u znak bodrenja nakon sjajnog poena"

Otvoren i iskren sugovornik, Marin nas je upoznao s nekim "malim tajnama" - pričali smo o tome kako mu je Japanac Kei Nishikori jedan od nezgodnijih protivnika ("Dobio me je dva puta, zadnji put u Chenaiju, ali pokazao je da je kvalitetan, jer sada je stabilni Top 50 igrač,čak trenutno samo tri mjesta iza mene"), a i kako je pronašao "penicilin" za Mishu Južnjija ("Izgleda da sam potpuno razotkrio njegov stil igre i sad ga lako pobjeđujem").

Progovorili smo i, u svjetlu propalih medijskih natpisa da je sudjelovao u namještanjima rezultata, o težini teniskog zanata.

"Tisuće mladih tenisača pokušava svake godine ostvariti veliku karijeru, ali samo oni koji s vremenom uđu u Top 150 mogu ostvariti neku zaradu, nažalost večina uloži puno novca u sve ovo, a ništa im se ne vrati. Tako je to u profesionalnom sportu, nažalost. Moraš ići do krajnjih granica da bi uspio i ostvario slavu i zaradu."

Najbolji primjer je Antal van der Duim, Nizozemac kojeg je Marin uspio svladati u finalu juniorskog Roland Garrosa 2005. godine, prije toga svladavši Andy Murraya, a koji danas tavori oko 400. mjesta ATP ljestvice, što je daleko od ikakvog profita.

Neki mečevi koji su "čudnog rezultata" splet su okolnosti. "Jednostavno, taj dan, ako možda i neočekivano izgubim, nisam bio pravi. Postoji puno malih elemenata koji znaju presuditi u korist protivnika, ovo je vrhunski sport i ponekad male razlike, nevidljive oku običnog gledatelja znaju odlučiti. Od podloge, vremenske zone, vlage u zraku, temperature, loptica s kojima igramo, pa sve do taktičke i psihološke pripreme za meč, koja ne mora uvijek biti savršena, odnosno protivnik zna doći bolje pripremljen upravo za taj meč. Jednostavno, postoje igrači, koji su i slabije plasirani od protivnika, ali im neka podloga i neki turnir jako leže, pogotovo ako se radi o domaćim natjecateljima. A nekad te jednostavno reket ne sluša", kaže Marin.

Marin je progoorio i o hrvatskoj reprezentaciji i budućem izborniku (Goran Ivanišević), o mogućnosti za najavljivani egzibicijski humanitarni meč u Mostaru s Novakom Đokovićem, a to možete poslušati u našem AUDIO prilogu.