Odlazi Mario Ančić. Prerano - u 26. godini.
Dugo vremena bio je "zadnji čovjek koji je tukao Federera na travi Wimbledona". Osvojio je Davis Cup s Hrvatskom 2005. Pamtimo sjajan prolazak preko SAD-a, kada je upravo Ančić briljirao i u paru s Ljubičićem detronizirao favoriziranu braću Bryan. Finale sa Slovačkom bio je klasika. U tom istom paru s "Ljubom" uzeo je broncu na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine.
Zvali su ga "Baby Goran", zbog sličnosti (crn, visok, Splićanin) sa Ivaniševićem. Zvali su ga "Super Mario", jer je znao igrati tenis, koji je bio u isto vrijeme efikasan i oku dopadljiv. Bio je 7. igrač svijeta, osvojio je tri ATP naslova. No, mononukleoza i s njom vezane ozljede bile su jače. Nakon četiri godine borbe i par pokušaja povratka Ančić konačno diže ruke. Mogao je lako biti Top 5 igrač, no bolest se ispriječila.
Bolje je i otići, nego dopuštati da te lošiji dobivaju. Bolje i otići nego se potucati po Challenger turnirima, tamo gdje igraču poput Ančića nije mjesto.
Na kraju krajeva, očekuje ga pravnička karijera. Novi izazov u kojem će tragovi mononukleoze biti manje vidljivi.
Budućnost hrvatskog tenisa sada je u rukama Međugoraca - Marina Čilića (jučer izgubio finale u Marseilleu od Robina Soderlinga) i Ivana Dodiga.