Prošlo je 23 godine od 1987. godine kad je objavljen album grupe Zabranjeno pušenje "Pozdrav iz zemlje Safari". Jedna od pjesama zbog koje je taj album ušao u antologiju ex-YU rock and rolla je i pjesma "Pišonja i Žuga". Prilično je nepotrebno suviše pisati o toj pjesmi jer danas gotovo da i ne postoji ljubitelj rock glazbe na ovim prostorima koji tu pjesmu ne zna napamet. Pjesma je bila inspiracija mnogim naraštajima, a dočekali smo i da o glavni junaci te pjesme budu i glavni junaci jedne kazališne predstave.
Tim povodom, autor pjesme "Pišonja i Žuga", Sejo Sexon bit će specijalni gost na premijeri predstave Vladimira Đurđevića "Zbogom žohari! (Balada o Pišonji i Žugi)", u režiji Slađane Kilibarde koja će premijerno biti izvedena na sceni zrenjaninskog Narodnog pozorišta "Toša Jovanović", u subotu 20.11.
O predstavi:
Ljetne večeri 1991. godine u Sarajevu, dva simpatična sedamnaestogodišnja srednjoškolca (Pišonja i Žuga), igraju fliper, piju pivo, raspravljaju o nogometu i očekuju dilera Lepog da mu predaju dogovoreni dio novca od prodanih farmerki. Kako nikada u životu nisu bili na moru, odlučili su švercanjem farmerki zaraditi novac i otputovati na more. Isto tako, niti jedan od njih dvojice do tada nije spavao sa ženom i nekako se naivno, ali sigurno nadaju da će na moru okruženi zgodnim, mladim strankinjama to i ostvariti.
O tekstu:
Kompilacijom likova iz pjesama Zabranjenog pušenja i osnovnom radnjom koja izvorno potječe od pjesme „Balada o Pišonji i Žugi“, te stavljanjem cijele te priče u kontekst 1991. godine kada počinje rat u bivšoj Jugoslaviji, Đurđević zaoštrava sukob, podiže ga na višu razinu i za razliku od vremena kada su pjesme nastale, gdje je osnovni sukob bio prvenstveno klasne prirode, sada se stvar vrti oko nacionalnih, političkih i društvenih previranja. Ljubav, prijateljstvo i odlazak na more ugroženi su zbog svega što se u tom vremenu oko njih događa. Vladimir jako interesantno, s puno ljubavi i vrlo inteligentno raspisuje svaki od svojih osam likova.
Tekst u osnovi govori o socijalizmu, prvenstveno o njegovim manama, ali i o nekim pozitivnim stranama tog društvenog uređenja. Govori o tome da je i tada postojalo vrlo izraženo raslojavanje društva, da su djeca rukovodioca i političara bila (kao i oni sami) privilegirana, da je radnička klasa bila obespravljena, da siromašni klinci nisu bili poželjni na buržujskim mjestima, da je milicija bila korumpirana, da su svi sanjali inozemstvo tzv. zapad, da je nacionalizam doveo do razdora, rata i ubijanja.
Danas živimo u kapitalizmu (društvu koje smo toliko sanjali), velika cijena je plaćena, a sve je ostalo potpuno isto. Kada bi danas uzeli neka dva sedamnaestogodišnjaka iz Sarajeva, oni bi nam mogli ispričati potpuno identičnu priču u kojoj gotovo ništa nije izmijenjeno i gdje to divno blagostanje kapitalizma nije napravilo veliki korak naprijed.